Sistemski pristup posmatra pojedinca u sistemu u kome on ili ona živi, radi, voli, pati…
Psihoterapijski proces je fokusiran na poboljšanje odnosa i načina funkcionisanja u određenom sistemu, što posledično dovodi do boljitka na individualnom nivou. Porodična terapija uzima u obzir kontekst u kome pojedinac i porodica žive i to na nivou većih sistema kao što su šira porodica, društvena zajednica, kultura, nacija, kao i na nivou subsistema kao što su roditeljski, partnerski, subsistem siblinga (braća i sestre). Porodična terapija ne smatra da je problem u pojedincu, već u odnosima i interakcijama koje ostvaruje u porodici. Najbolji rezultati sistemskim pristupom se postižu onda kada su svi članovi porodice na okupu, tj. kada zajedno dođu na savetovanje. Ipak, u najvećem broju slučajeva nisu svi članovi porodice podjednako motivisani. U takvim slučajevima, može se raditi samo sa određenim članovima porodice ili individualno savetovati pojedinca koji je najmotivisaniji za promenu. Savetovanje je tada fokusirano na jačanje kompetencija jednog člana, koji biva osnažen i oseća boljitak na ličnom planu, a ujedno unosi promenu u dosadašnje obrasce porodičnih odnosa i na taj način dovodi do poboljšanja kvaliteta funkcionisanja čitavog sistema.